Monday, December 13, 2010

National Interests and Trade Restrictions: The Case of Kosovo and Serbia

This article uses economic theory to one more time expose the fallacies behind interventionist policies that prevent free flow of products across administrative borders of any kind. The example used to illustrate these points is the case of Serbia and Kosovo. We use the basic postulates of exchange theory to derive the logical consequences of a possible complete trade ban between the two populations. The consequences, including diminished productivity, capital destruction and siphoning of resources into the hands of few politically privileged individuals, would be unfavourable for most inhabitants in both countries. These consequences would not provide a good environment for a reduction of political tensions between Serbia and Kosovo but rather deepen the crisis.

You can read the complete article here.

Wednesday, September 29, 2010

Time as a Price

This article analyzes the microeconomic underpinnings of the Canadian health care system. Unlike most hospital brochures that offer a description of the waiting process rather than an explanation, the article uses economic theory to explain the function of the wait times in a supply system devoid of money prices. Waiting time is a substitute for the money price – it performs the equalization of the supply and demand just like the money price does. However, this mechanism is both costly and inflexible, and, most importantly, it is self-reinforcing through the perverse incentives to maintain long wait times as a demand management tool. The implication is that, given the current structure of the Canadian health care system, the long wait times are here to stay. Those that believe the problem could be solved by increasing the supply of health services ignore the large demand effect of a reduction in the extremely long wait times. Others, who believe that waiting is an unavoidable fact of life, ignore the fact that the long wait times are an artifact of the “priceless,” politically administered supply system.
You can read the full text here.

Saturday, September 11, 2010

The Self-Defeat of the Keynesian Cross

This article demonstrates that continuous fluctuations in output and employment cannot be produced by the standard “Keynesian Cross” model as formulated by Paul Samuelson. The model implies zero consumption expenditure for the unemployed, effectively eliminating any possibility of a prolonged recession in a market free of external intervention. This addresses the recent remark made by Paul Krugman that Austrian economists are “Keynesians during booms without knowing it.” Given the logical implications of the strict architecture of the Keynesian model, it turns out that Keynesians are Austrians during recessions “without knowing it.” All the rhetoric aside, given the inadequacies of the Keynesian paradigm, anyone interested in explaining the origins of the business cycle should also be interested in a serious study of the other pertaining theories.
You can read the entire article here.

Tuesday, June 22, 2010

FARE Math Camp F2010

Reading Materials:
Fundamental Methods of Mathematical Economics 4th Ed.
By Alpha C. Chiang and Kevin Wainwright
McGraw-Hill, 2005

Mathematics for Economics, 2nd Edition
Michael Hoy, John Livernois, Chris McKenna, Ray Rees and Thanasis Stengos
MIT Press, 2001
     Mathematical Method
     Economic Models

Linear Models and Matrix Algebra (Chiang, Chapters 4, 5)

Comparative Statics (Chiang, Chapters 6, 7, 8)
             Some common derivatives
     Comparative Statics (General Functions)

Static Optimization (Chiang, Chapters 9, 10, 11, 12)
     Polinomial Functions with One Choice Variable
     Exponential and Logarithmic Functions
     More Than One Choice Variable
     Constrained Optimization

Linear Programming (for illustration purposes)
                Example: Farm Model

*Note on late assignments
I mentioned to some students that late assignments are allowed (since we are not marking them anyway) but bear in mind that I will be posting solutions here. Consequently, the value of a late assignment is quite low knowing that you could just copy the solutions. So, a late assignment is better than nothing but still not much. 

Assignment 1 Solutions (I, II, III)
Assignment 2 Solutions 
Assignment 3 Solutions 
Assignment 4 Solutions
Assignment 5 Solutions

Questions not in handouts:
q.7.6; Input-output model 


Monday, May 10, 2010

IQ and the Wealth of Nations: Measuring the Immeasurable

This article is a reaction to the book “IQ and the Wealth of Nations” written by a University of Ulster psychology professor Richard Lynn. Wile the book has stirred a lot of controversy, I would like to show that Lynn’s results, even if assumed to be true, have no implications for either economics or ethics. Value is in the mind of the individual. It is subjective. The value of individual ends can only be measured by the individual in question and it cannot be compared across individuals. Neither IQ is a measure of one’s ability to meet own wants and needs nor GDP is a measure of satisfaction of one's wants and needs - because no such measure exists. In addition, Lynn’s results do not change the fact that individuals are free to associate with others using their own criteria. Therefore, no normative prescriptions can be derived from these results.

The full article can be seen here.

Friday, April 30, 2010

Involuntary Unemployment: The Case of Serbia and Croatia

This article demonstrates that strong evidence against J.M. Keynes’ “involuntary unemployment” hypothesis and expansion of money supply as a means of ensuring full employment exists even in the worst of economic catastrophes. The presented example of the 1995 exodus of 250,000 refugees from Croatia to Serbia offers evidence that a market consisting of thousands or millions of individuals is rarely devoid of opportunities for beneficial exchanges of goods and services. It is much more likely that these opportunities will be discovered when an individual sees engaging in voluntary exchanges with other individuals as the only means of reaching his or her ends.

See the full text here.

Thursday, April 8, 2010

Did Rothbard "Borrow" the Income and Substitution Effects?

This article refutes the claim made by Bryan Caplan that Murray Rothbard’s value scale framework cannot explain the income and substitution effects of a price change. Caplan’s implicit assumption that it is impossible to derive the two effects without the use of the concept of indifference is also incorrect. This is shown by using an example where the value scale approach is used in a scenario often presented in most mainstream microeconomics textbooks: an individual with a given stock of money is set to exchange the entire stock for two goods. The article also points out that professor Rothbard did indicate that a price change has an effect on individual orderings of ends and means, which implies the substitution effect. On the other hand, the fact that a price increase reduces the purchasing power of a given stock of money directly implies the income effect. This article presents these two ideas in a simple framework in order to make them more transparent.

The article can be seen online here. If you would like to see the PDF of the original manuscript, please click here.

Wednesday, April 7, 2010

Humanitarni rat kao logička greška

Mnogi društveni teoretičari današnjice su utilitaristi. Općenito govoreći, utilitarista je netko tko vjeruje da se do pravde može doći putem analize troška i dobiti. Naprimjer, utilitarni ekonomista će vam reći da je, prije nego što se donese novi zakon, potrebno utvrditi "društvene" troškove i koristi datog zakona. Ako korist prevazilazi troškove, onda je zakon je opravdan. Neki govore o društvenim troškovima i koristi legalizacije prodaje droge i prostitucije i zaključuju da, ukoliko korist nadmašuje troškove, ti zakoni trebaju biti primijenjeni.

Ronald Koas (Ronald Coase), vjerojatno jedan od najčešće pogrešno shvaćenih utilitarnih ekonomista, je često kritikovan za ono što on nije rekao, tj. za tzv. Koasov teorem (eng. Coase Theorem), ali rijetko zbog onoga što on jest rekao - da prava pojedinca ovise od potencijala tih prava da proizvedu kolektivno bogatstvo. Sljedeći članak je kritika tog koasijanskog pristupa teoriji prava.

Koas, u svom eseju "Problem ruštvenog troška" (eng., The Problem of Social Cost) da, u slučajevima u kojima tržište to ne učini, vlada države treba da raspodijeli prava vlasništva na način koji bi povećao nacionalni dohodak. Njegov glavni argument je da bi u nekim slučajevima postojanje transakcijskih troškovia spriječilo učinkovitu raspodjelu vlasničkih prava kroz tržišne transakcije. Dakle, to bi bio posao za vladu.

U suštini, Koas predlaže teoriju prava po kojoj prava pojedinca ovise od okolnosti. Ako, primjerice, vladin birokrata smatra da bi oduzimanje Džimovih prava u korist Dženis dovelo do povećanja nacionalnog dohotka, onda je ova preraspodjela prava pravedna, bez obzira da li se Džim i Dženis slažu s tim.

Neki ekonomisti su pribjegli apstraktnijem pristupu i govore o maksimizaciji društvenog blagostanja ili korisnosti. U okviru ovog programa, korisnost (eng. utility) - ukupno zadovoljstvo materijalni m objektima, iskustvima i ostalim aspektima unutar društva - tretira se kao količina koja se može povećati ili smanjiti javnom politikom. Politika koja vodi poboljšanju ukupnog socijalnog blagostanja je, u tom okviru, opravdana.

Ovaj pristup teoriji prava je imao jak utjecaj u ekonomskoj nauci i počinje se prelivati u druge oblasti ljudskog djelovanja. Jedna od tih područja je i rat.

Utilitarizam i politika "humanitarnog" rata

Ideja "dobronamjernog" ili "blagonaklonog" militarizma nije nova. Međutim, počnnimo jednim od skorijih "dobronamjernih" vojnih napora. 24 ožujka 1999. godine članovi vlada 19 zemalja članica NATO-a su odlucili da u cilju sprječavanja "humanitarne katastrofe" na Kosovu, Savezna Republika Jugoslavija treba biti bombardirana.

Ovaj rat, nazvan "Milosrdni anđeo" njegove pristalice navode kao primjer uspješnog "humanitarnog" rata. Iako su njihovi pokretači ratove često opravdavali tvrdnjama o dobrobiti nekih grupa ljudi (obično naroda ili etničke skupine), ovo je bila prva izravna uporaba humanitarnih razloga kao jedinog opravdanja za rat. Nedavno su slični argumenti korišteni od strane pristaša zadržavanja Zapadnih trupa u Iraku i Afganistanu pod imenom "izgradnje nacije".

Opet, u ovim slučajevima, odluka o tome da li da se trupe povuku ili ostanu, ovisi od dugoročne analize gubitaka i koristi, ne samo za zemlje čije su trupe tamo, nego i, navodno, za stanovnike zemlje "domaćina" i za cijelu u "međunarodnu zajednicu". Mnogi od onih koji se protive ili podržavaju ove ratovae razlikuju se samo u svojim metodama obračunavanja ukupnih gubitaka i koristi.

Ukucavanjem fraze "cost-benefit analysis" i "war in Iraq" u Gugl (Google), dolazi se do oko 15000 nalaza (za ove dvije fraze doslovce). U rezultatima pretrage mogu se naći znanstveni članci, blogovi pravnih stručnjaka, sajtovi TV vijesti, novinski članci, govori političara, podosta raznovrsnih materijala. Ovi rezultati su grubi pokazatelj veličine i opsega potrage utilitarista za ispravnom procjenom troškova i koristi ovog rata. Pokušaji procjene tih troškova i koristi ne uključuju samo novčane troškove nego i pojmove kao što su "ljudske patnje", "nacionalna u sigurnost", "sloboda", itd.

Još jedna nedavna vojna operacija u kojoj su se koristili slični argumenti je bombardovanje pojasa Gaze 2008. godine . Pokretači ove operacije je opisuju kao pokušaj da se spriječe buduće patnje izraelskih civila, uz nastojanje da se patnje palestinskih civila svedu na minimum. Osnovna premisa je da su eventualne civilne žrtve rata opravdane time da su one neophodan korak u sprečavanju daleko većih budućih civilnih žrtava.

Ova opravdanja ''humanitarnih'' ratova mogu se sumirati riječima Fride Gitis (Frida Ghitis), političkog analitičara i redovitog kolumniste Majami Herald-a (Miami Herald) i Vorld Politiks Rivju (World Politics Review). Gospođa Gitis napisala mi je u emailu da je "rat nekada opravdan da bi se zaustavila još gora zvjerstva. To su humanitarni razlozi."

Dakle, u ovoj definiciji se priznaje da humanitarni rat, baš kao i svaki drugi rat, podrazumijeva i neke troškove ili gubitke u vidu patnje ili smrti nevinih žrtava. Ali ta patnja ili smrt je opravdana ako je to kolektivne a žrtve a za neku veću korist, bez obzira da li su žrtve suglasne s time da budu žrtvovane.

Ovo je očito utilitaristička argumentacija po kojoj je neki čin opravdan samo ako ukupna korist ili dobrobit koja proistječe iz tog čina prelazi ukupne troškove ili gubitke. Svrha ovog članka je pokazati zašto ova utilitaristička argumentcija, kada se dovede do svojih logičkiih zaključaka, manjka kredibilitet.

Izračunavanje zvjerstava

Utilitaristička deja humanitarnog rata podrazumijeva obračunavanje i usproeđivanje troškova u odnosu na korist. Po terminologiji predloženoj od strane zagovornika takvih ratovaa, troškovi su zločini ili zvjerstva počinjena kao izravna posljedica humanitarnog rata, a korist su potencijalna zvjerstva koja je taj rat spriječio. Postoje dva problema u ovom tumačenjeu: prvo, kako mjeriti zverstva, a drugo, kako ćemo računati zločine koji se nikada nisu desili?

Nešto nije zverstvo samo zato što je posvuda proliveno dosta crvene tekućine koju mi, ljudi, nazivamo krvlju, nego zato što čovjek, suočen sa takvom scenom i događajima koji su joj prethodili, doživljava određene emocije. Mjera u kojoj je neki događaj zvestvo je određena unutarnjim iskustvom pojedinca, ne samo fizičkim svojstvima događaja.

Tako, kada je u pitanju mjerenje zločina ili zvjerstava, svaki slučaj ljudske patnje je drugačiji i svaka usporedba besmislena. Na primjer, što je veće zvjerstvo: dijete koje izgubi roditelje od eksplozije bombe podmatnute u putničkom avionu, ili čovjek koji izgubi vid od šrapnela kasetnee bombe, ili otac koji izgubi trogodišnju kći ispod ruševina porodične kuće? Tko će procjeni "količinu" počinjenih zvjerstava?

Korisnost (eng. utility), ili značaj koji različiti pojedinci polažu na različite aspekte fizičke realnosti, svoje vlastite živote i dobrobit, je subjektivna. Dakle, ne postoji objektiv na jedinica mjere za korisnost. Mi ne možemo usporediti ocjene fizičke realnosti dvije različite osobe, ne možemo ih dodamo ili pomnožimo na bilo kakv objektivan način koji bi mogao biti podjednako razumljiv i prihvatljiv svima. Dakle, ne može se izračunati objektivna ukupna ''količina'' zločina ili zvjerstava izazvanih ratom.

Međutim , čak i ako usvojimo naopaku ideju da pravičnost rata može biti izvedena brojenjem leševa, izgubljenih ruku, nogu, očiju, itd., postoji još jedan problem - nikada nećemo znati što je neki rat spriječio. Možemo samo nagađati što bi se dogodilo da se ''humanitarni'' rat nikada nije desio.

Prihvaćanje kalkulacije pravde na temelju spekulacija o budućnosti bi dalo ljudima pravo na upotrebu nasilja protiv bilo koga na koga sumnjaju da bi mogao počiniti kazneno djelo.

Čak i ako se prihvati ovaj princip etičkog prosuđivanja zasnovan na spekulaciji i "objektivnooj" meri patnje, profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta a u Chicagu Erik A. Pozner (Eric A. Posner) sumnja da je ijedna od nedavnih ''humanitarnih'' intervencija, uključujući i bombardovanje Jugoslavije 1999 godine, bila opravdana. On tvrdi da troškovi tih intervencija daleko nadmašuju njegovu procjenu potencijalne koristi.


Oni koji žele da vode "humanitarne" ratove, trebaju nas prvo uvjereiti da znaju budućnost. Onda nas trebaju uruvjeriti da znaju objektivnu vrijednost stradanja i smrti svakog čovjeka. Konačno, oni nas trebaju uvjeriti da su životi nekih ljudi manje vrijedni od života nekih drugih ljudi.

Thursday, February 25, 2010

The Humanitarian War Fallacy

This article provides a link between the utilitarian theory of rights and the “humanitarian war” doctrine. Next, it discusses the validity of the “humanitarian war” argument used by many proponents of military interventions allegedly intended to prevent potential atrocities in preexisting military conflicts. The “humanitarian” war itself, according to its proponents, should not cause worse atrocities than it prevented. The thesis of the article is that the concept is fundamentally flawed due to two important errors in assumptions. Anyone who wants to claim that some war was indeed humanitarian, implicitly assumes that (1) there is an objective unit of measurement for atrocities and (2) that there is someone who can predict the potential future atrocities prevented by a “humanitarian” war. Since it is obvious that both assumptions are nonsensical, so is the “humanitarian war” argument that follows from them.

For full PDF file, click here, and for an edited version, published at, click here. Za verziju na srpskohrvatskom, kliknite ovdje